Zločin bez kazne - Jurići 1993.- 2024.
- Napisao/la RP
Godine prolaze i kako se čini sa sobom donose zaborav na ono što se dogodilo na današnji dan prije trideset i jednu godinu u Jurićima. Ovaj događaj još je jedan primjer dvostrukih kriterija koje primjenjuju Sud i Tužiteljstvo. Imena sudionika zločina bila su poznata nekoliko dana nakon ubojstava u Jurićima, ali kako to biva, kada su hrvatske žrtve u pitanju, zbog “nedostatka dokaza” istraga je obustavljena.
Kako stvari sada izgledaju, za ovaj zločin nitko neće odgovarati. Svoj dio odgovornosti nedvojbeno snose i tzv. “hrvatski” političari. Dugi niz godina nalazili su se na visokim dužnostima u pravosuđu, ali očito je da ih pravda nije zanimala, kao ni hrvatski narod.
Prije trideset i jednu godinu, 18. lipnja u jutarnjim satima, koristeći neku čudnu "opuštenost" ali i naivnost pripadnika HVO-a, pripadnici tzv. A. BiH iz Hera upadaju u zaselak Jurići i pri tome ubijaju djecu i starce.
“Na rubu sela, tik uz šumu, nalazila se kuća Ante Kneževića kojoj su zločinci prišli neopaženo. S ruba dvorišta pucaju po kući, po fasadi, po prozorima i vratima, o čemu svjedoče rupe na njima i čahure metaka iz automatske puške. Nitko ne pruža otpor, jedan od zločinaca upada u kuću, naglo ulazi u jednu sobu i na kauču zatiče brata i sestru koji su tu spavali. Čahure metaka iz automatske puške potvrđuju da se pucalo iz blizine. Ubijen je sedamnaestogodišnji Josip (Ante) Knježević, rođen 1976. godine. Pokošen je rafalom s vrata spavaće sobe. Njegova sestra Marina, rođena 1979. godine, potrčala je prema ranjenom bratu, pri čemu je na nju ispaljen rafal i njena je njena utroba doslovce raznesena. Pogođena je sa šest metaka i umrla je na putu prema Ratnoj bolnici u Rumbocima.
Marina I Josip Knježević
Druga je skupina terorista najprije pucala po kući Anice Jurić-Vidović, rođene 1905. godine. Pošto nije bilo nikakvog otpora upadaju u kuću gdje zatiču staricu. Ubili su je u sobi iz automatskog oružja. U njena leđa ispucan je rafal, a jedan metak pogodio ju je u grlo.
Ovaj zločin utvrdila je i komisija UNPROFOR-a. Napravljena je fotodokumentacija i crteži na licu mjesta, a liječnici su pregledali tijela ubijenih civila. O tome su napisali svoje izvješće".
Nakon nekoliko sati borbe, pripadnici HVO-a, pod svoju kontrolu vratili su Juriće. U toj borbi poginuo je i vojnik Robert Marić.
Robert Marić
Robert Marić rođen je 1973. godine u Mostaru, od oca Ivana i majke Mire rođene Rotim. Neoženjen. Čin: Časnički namjesnik. Pripadnik HVO-a od 03.04.1992. godine. Posmrtno odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom. Poginuo je 18.06.1993. godine na položaju u Jurićima, u borbi, u napadu muslimanskih snaga na selo. Bio je pripadnik protudiverzantskog voda "Bata“ brigade “Rama".
Iz Šifriranog Dnevnika "Pozorskog bataljuna" vidljivo je puno toga, pa tako i određene stvari, zapovijedi, kao i imena onih koji su sudjelovali u napadu na Juriće, od zapovjednika akcije do onih koji su sudjelovali u samom napadu.
Izvor: Knjiga “Zločin s pečatom” autora Ivice Mlivončića