Franjevački ljetopisi neobično su važni za opću povijest Rame, posebice za povijest fratarskog stradavanja, pa i mučeništva u njoj. Primjerice, fra Bono Benić u hrvatskom dijelu svoga „Ljetopisa“ pod godinom 1532. bilježi: „Licem na Sve Svete poklaše haramije fratre ramske, koje haramije biše do malo vrimena od Turaka pohvatane“. Ili 1653. godine: Zaradi velike opačine jenjičarske biše pobijeni niki fratri u manastijeru ramskom; i fratri koji živi ostaše razbjegoše se, a Turci što u manastijeru nađoše pokupiše. Indi, brate, pazi se...“

Tema Rame u hrvatskoj književnosti može se razmatrati s dva gledišta: 1. Doprinos Rame, tj. pisaca iz Rame hrvatskoj literaturi i 2. Područje Rame kao tema u literaturi Hrvata. Odmah treba reći da nijedna od njih nema svojih bibliografskih jedinica, tj. nijedna od njih nije ozbiljnije obrađivana. Svakoj ozbiljnijoj književnosti u cjelini, pa tako i u svakom njezinu dijelu, nedvojbeno prethodi usmena književnost. Kao što nije obrađivan doprinos Rame sveukupnoj hrvatskoj literaturi, tako nije obrađivan posebice ni njezin udio u stvaranju hrvatske usmene književnosti.