Polako, ali sigurno, vremena se mijenjaju, a s njima dolaze i novi ljudi, nove navike, potrebe i želje. Ono što smo nekada po definiciji nazivali „divljinom“ ili mjestom „na kraju svijeta“, danas je postalo prijeka potreba suvremenog čovjeka. Svi mi, zbog brojnih razloga, barem na nekoliko sati želimo „pobjeći“ tamo gdje vladaju mir, tišina i jedini zakoni koji su nam potrebni – zakoni prirode.

Uoči Ivandana (24. lipnja) pale se svitnjaci. Svitnjaci su vatre po brdima i uzvišicama, na raskršćima ili nekim za to uobičajenim mjestima. Svaka katolička kuća sudjeluje u ovom običaju paljenja svitnjaka. Djeca i stopanice iznosili bi slamu i grane na mjesto paljenja svitnjaka.

Samo ostaci porušenih crkava ostaju kao svjedočanstvo kršćanstva u Rami, ali o organizaciji kršćanske zajednice nakon rušenja crkve u Varvari ne zna se ništa. Ondje sigurno nije bilo sijelo biskupa, jer bi o tome morao ostati neki trag i zapis. Franjevački izvori govore samo o "drevnoj crkvi sv. Petra", ali se ne zna gdje je ona bila. Franjevačka bosanska vikarija imala je samostan u Rami, ali se ne zna kad je on podignut. Fra Mijo Batinić donosi podatak kako se na generalnom kapitulu u Asizu 1493. godine spominje ramska kustodija u kojoj stanuje kustos ujedinjenih kustodija sv. Nikole iz Mila i sv. Marije Sodoniko - Hercegovina, koji je podložan vikaru bosanske vikarije.