Iako joj konfiguracija terena većim dijelom ne opravdava naziv, kao stražar, nadvila se iznad Ravanjskog polja i dominira prostorom od Ravanjskih vrata na zapadu do Bokševice na istoku. Naravno, riječ je o planini Ravašnici koja je prirodno „podnožje“ i sastavni dio Raduše. Iako je uspon na Ravašnicu i kotu Straža relativno lagan, rijetki se usude krenuti gore, jer je cijeli ovaj prostor bio u zoni ratnih djelovanja, posebno kota Straža – 1528 mnv.

Cijelu noć srpske snage otvarale su topničku, tenkovsku i protuzrakoplovnu vatru iz svojih uporišta u Ravnom, na Ravanjskim vratima i Mušiću po zapadnom dijelu susjedne tomislavgradske obrane. Topnici HVO-a na sve su napade žestoko i učinkovito uzvraćali ušutkavši srpsko topništvo.

Ravašnicu planinu, tamo di Raduša „ljubi“ Ljubušu planinu, željeli smo posjetiti i obići već poodavno, iako ona nama i nije baš nepoznata. Ravašnica planina i teren oko nje bogati su geološkim i geomorfološkim oblicima kao i biološkim i pejzažnim vrijednostima. Eto,došlo vrijeme da se ponovno uvjerimo i osvježimo u navedenim činjenicama. Rana je jesen, vrijeme je vedro ali i prohladno s umjerenim do jakim sjevernim i sjeveroistočnim vjetrom.