Početak mjeseca travnja 1992. godine, u Ramu je sa sobom donio rat i sve ono što on sa sobom donosi. Poučeni iskustvima iz listopada 1942. godine, mnogi su se odlučili na bijeg iz Rame, neki s planom gdje, drugi bilo gdje, samo pobjeći od četnika. Budući da je Kupres već tada bio pod srpskom kontrolom, jedina mogućnost koliko toliko sigurnog izlaza iz Rame, bio je šumski put preko Vran planine. Put koji je bio napravljen za teške stojeve, preko noći je postao put za spas.

Zvirnjaču drže hrvatske snage. Izvršene su smjene branitelja na položajima Rosoje i Borić.  Put Prozor – Tomislavgrad, zapriječen je protutenkovskim minama u rajonu Borića. Na kupreškoj bojišnici iza ponoći povukle su se i posuške postrojbe do brda Poganac, a odatle autobusima do Posušja.

U pripremama za oslobodilačku Oluju hrvatske su snage poduzele nekoliko danas manje poznatih ali važnih akcija. Kako bi se poboljšali položaji na Livanjskom polju i na važnim visovima Dinare postrojbe Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane izvele su 7. travnja 1995. jednodnevnu operaciju nazvanu Skok-1.