Živjeti od svoga rada - od plastenika do tržnice u Prozoru

Živjeti od svoga rada - od plastenika do tržnice u Prozoru

Kiša. Snijeg. Hladnoća. Žega. Ljeto. Zima. Po svim vremenskim uvjetima na prozorskoj zelenoj tržnici možete sresti Muniba i  Adelisu  Lepir. To su otac i kćer s Duga koji svakodnevno prodaju svoje prirodno uzgajane proizvode.

Ovaj posao nije nimalo lagan, ali oni se ne žale jer su im zadovoljni kupci dovoljna motivacija da nastave s marljivim radom kao i do sada.

Od 2000. godine pala je odluka da se obiteljski krenu baviti poljoprivredom nakon dugih godina nezaposlenosti. Uložili su u četiri velika plastenika te svoje proizvode prodaju u Prozoru svaki dan osim nedjelje, kada su odlučili odmoriti od naporna rada, i srijede kada su na pijaci u Gornjem Vakufu-Uskoplju.

Lepir je prije rata bio zaposlen, ali nakon rata morao se snalaziti te počinje s proizvodnjom voća i povrća.

„Danas prodajemo rasad paprike, rajčice te mladi luk, krumpir, jabuke, salatu, kupus, krastavice... Posao je stvarno težak, a posebno sada u proljeće oko rasada. Oko njega moraš, kao što kažu, 24 sata biti. Moraš na vrijeme pokriti, okopati, zaliti...“, govori Lepir te dodaje kako od ovog posla nema veliku zaradu ali ipak od nečega mora živjeti.

„Ovo je samo za preživljavanje. Da imam neku zaradu veliku, nemam. Samo pokrijem troškove i to je to“, kaže Lepir.

Kada je u cijeloj Rami bila odlična otkupna cijena maline i Lepir je bio zasadio velike količine, ali to se ubrzo izjalovilo. Otkupna cijena je pala pa više nije imao nikakve zarade na njima.

„U malinu moraš puno uložiti inače nećeš ništa ni ubrati. Kada je pala cijena otkupa nije mi se više isplatilo te sam morao odustati od daljnjeg uzgoja“.

Nije nikada planirao otići iz Prozor-Rame potražiti bolju egzistenciju za svoju obitelj, a ponajmanje sada kada ima 52 godine te smatra da ga više nitko ne bi primio na posao.

„Gdje sam ja prispio u tim godinama? Nigdje. Da sam mlađi sigurno bi išao, ne bih se ni minute mislio, a ovako ne.“

Sličnog je razmišljanja i njegova kći, te i ona objašnjava kako ne bi napustila rodni kraj jer je već navikla na ovaj posao. Zadovoljna je što plodove svoga mukotrpnog rada može prodati u Prozoru te ne želi ići u nepoznato.

Adelisa objašnjava kako su kupci vjerojatno zadovoljni njihovima proizvodima jer, kako kroz šalu kaže, ne bi se ponovo vraćali da su im pronašli manu. To im je najveća zahvala za njihov trud jer skoro sve što donesu na pijacu, to i prodaju.

„Cijelu zimu nismo mogli dovoljno jabuka donijeti koliko su ih kupci tražili“, govore Lepiri o dobroj prodaji ali i kvaliteti svoga voća i povrća koji su traženi.

Kod njih možete kupiti rasad paprike u čašici po cijeni od 0,50 KM, a čupane po 0,30 KM. Rajčice su po cijeni od 0,50 KM, hibrid po 1 KM. Jabuke domaću su 2 KM i 1,50  KM, paprika 3 KM, rajčice po 3 KM, krastavci po 3,5 KM, mladi kupus 1,5 KM/kg, mladi krumpir po 2 KM te još proizvoda koje ovi vrijedni ljudi svakodnevno donose na prodaju u Prozor.

na vrh članka